top of page

 

 

Moje ime je Ivica Mudnić, rođen sam 9/8/2007 godine u bolnici Merkur. Prvih nekoliko godina mojeg života sam proveo živjeći u Sv. Ivan Zelini, tj. u Donjoj Zelini. Tamo moja obitelj ima svoju kuću, sa svojim dvorištem i vrtom, ali radi danjeg školovanja i poslova moje obitelji smo presili u Zagreb u zgradu koja je vlasništvo moje bake i dede na način da smo dogradili još jedan kat na nju. Prvobitno smo trebali sagraditi 2 kata, ali susjed se s time nije slagao, a bez njegove dozvole nismo mogli ništa napraviti. Školovao samse u osnovnoj školi Bukovac, a kasnije u Žutom Brijegu kada je moja škola bila tragično uništena tokom potresa. Osim toga sam drugi i dio trećeg razreda živio sa bakom i dedom jer su se moji roditelji trebali brinuti o mojoj sestri koja je bila dijagnosticirana sa leukemijom po prvi put. Moje školske dane sam proveo sretan zabavljajući se sa bliskim prijateljima koje i dan danas držim u srcu vrijednima i pri srcu bliskima. U slobodnoj vrijem se bavim raznim malim hobijima kao npr. volim crtati, pisati, generalno stvarati bila to glina ili origami, igrati igrice, ali i društvene igre te igre poput dungeons & dragons, voziti skateboard, tj. longboard, voziti bicikl, odlaziti na Medvednicu , istraživati napuštene zgrade, istraživati fiziku, i slično.

shared image.jfif

Informacije o meni:

shared image (1).jfif

Imao sam puno trugačijih avantura kroz mojih 17 godina života. Dok sam bio manji sam strgao ruku, mnogo puta sam pao sa bicikla i svako malo bi si raskrvario koljena. Jednom u osmom razredu osnovne škole sam udario u relativnu novu ranu i eruptirala mi je krv iz koljena i moje bijele hlače su postale crvene i otišao sam u zbornici gdje je profesorica iz tjelesnog se jako uspaničaraila radi moje rane i krenula se derati da pozovemo profesoricu iz biologija koja je uskočila u pomoć i sa prvom pomoći mi zakrpala nogu. Osim toga sam proveo dobar dio sedmog i osmog razreda igrajući odbojku, nisam trenirao nego samo rekreativno sa prijateljima. Od svih mojih avantura najdraža mi je kada sam se sa prijateljima spuštao niz liticu na otoku Pašmanu kako bi ušli u špilju ili kada smo hodali po Medvednici i našli nešto poput napuštene štale u kojoj je bio leš jelena, drveni križ, igrače karte i slične stvari. Nažalost u mojoj mladosti sam samo trenirao malo teakwandoa i badmintona. Osim toga sada živim svoj najsretniji život sa svojom obitelji koja je većinski zdrava i svojom predivnom curom. 

Greed.webp
Prisoner_Idle.webp
Wrath (1).webp
bottom of page